Putovanje kroz vrijeme

Dobro razmišljanje, Chak! Istina je da je sve to krajnje relativno i da ima osnova pretpostaviti da je vrijeme samo naša fikcija - korisna fikcija, naravno, fikcija bez koje ne bismo mogli ni zamisliti život - ali IPAK samo fikcija.

Determinizam kao jedan utvrđeni zakon nije uopšte teško dokazati - tako je lako da me čudi kako ljudi od nauke mogu da u nj sumnjaju.

Ja ga dokazujem na sljedeći način: Imamo prirodne zakone (pod zakonima podrazumijevam utvrđene obrasce ponašanja objekata u određenim situacijama), i ti prirodni zakoni su nepromjenjivi. Neki su nam nepoznati, neki poznati, ali i oni poznati i oni nepoznati postoje zajedno, utječu jedan na drugi i zajedno utječu na ponašanje objekata. Uzmimo, na primjer, jedan elektron. Taj elektron ima određene osobine: položaj, moment impulsa, težinu, masu itd. Kad se on sudari sa drugim elektronom, rezultat će biti PREDVIDLJIVA putanja oba elektrona, budući da je njihov sudar elastičan, i budući da dolaze pod određenim uglovima u odnosu na centar njihiove mase. Dalje, svaki elektron, ili bilo koja čestica ima svoj položaj i svoje osobine, i njene su reakcije takođe predvidljive pod tačno određenim uslovima. Tako je predvidljivo da će se za toliko i toliko vremena jedan atom vodonika, koje se kreće tom i tom brzinom u tom i tom pravcu sudariti, recimo triput sa nekom česticom, koja će mu promijenti putanju, te da će se na kraju sjediniti sa kiseonikom i još jednim kolegom vodonikom i načiniti molekul vode. Kretanje te nove molekule je opet predvidljivo, na nju utječe spoljašnja energija impulsa ostalih čestica, sa kojima se sudara i mijenja svoj položaj i brzinu.

Kad nastavimo dalje da razmišljamo ovim metodom, možemo postaviti zakon da se ništa u svemiru ne dešava proizvoljno, samo od sebe, nasumično itd. nego da je sve čvrsto uvezano u mrežu zakonitosti uzroka i posljedica, koji određuju sve buduće događaje, kao i prošle. Ni čovjek nije pošteđen ove zakonitosti, mada on često zbog svojega ega i misli da je nekakav izuzetak u svemiru samo zato što "misli", te su i njegovi postupci, ako ubacimo utjecaj ostalih objekata oko njega u jednačinu, krajnje predvidivi i unaprijed, od vremena stvaranja prvih čestica i prvih momenata impulsa, određeni i zacrtani.

Kao što rekoh alternativa je haos. Kad ne bi bilo determinizma, onda bi apsolutno SVE bilo nepredvidljivo: čestice bi nastajale i nestajale bez ikakva uzroka, objekti bi se kretali nasumično, mijenjajući pravac i brzinu ni iz čega, čitav svemir bi bio jedna "kaša" neodređenosti - a kako znamo da to nije tako, jer postoji najmanje jedna predvidljiva stvar u svakom trenutku - time dolazimo do zaključka da je DETERMINIZAM ZAKON.

U stvari mi živimo u determinističkom kaosu, što u grubo znači da su dati okviri unutar kojih se mi možemo kretati, ali kako i što ćemo činiti u tim okvirima ovisi o nama, tako da nije baš sve određeno, nešto je prepušteno i nama

I da u pravu si kad kažeš da to podrazumijeva postojanje Boga, to ja cijelo vrijeme i govorim Šalim se, to u stvari podrazumijeva postojanje svijesti, a svijest dovodi do slobodne volje iako mi nismo u potpunosti slobodni. Naša sloboda je ograničena ne samo društvenim zabranama nego i prirodnim zakonima, no ona ipak postoji.

Mislim da nema osnove tvrdnja da postoje i neke stvari koje su prepuštene "nama" - nismo li i mi dio ovog svijeta? - nismo li i mi proizvod ovoga svijeta? - nismo li i mi podložni zakonima ovog svijeta? Jedno je ako neko vjeruje da smo mi došli od "tamo nekud" i da smo ovdje samo u postjeti, ali ako se malo bolje zamislimo nad sobom samima, uvidjećemo da ni naše reakcije nisu proizvoljne, nasumične i haotične - već da prema našoj prošlosti upravljene posljedice djelovanja raznih objekata na naš sveobuhvatni entitet - samo ispoljavamo proračunatu reakciju na svijet oko sebe, da ustvari, mi nikad ne uzrokujemo ništa što već prije nije uzrokovano drugim faktorima - to je princip nerazlučljivosti uzroka od posljedice, jer oni neprestano prerastaju jedno u drugo...

Nije teško shvatiti ovo, ali je pitanje da li se kosi na nekim vjerovanjima na koja smo navikli, i koja su nam prirasla srcu.... Ali to je pitanje egoizma, ljubavi prema svemu vlastitom... to Kirka čovječanstva, vječita borba između želje da se sazna i želje da nam to saznanje donese nešto, ugodu, zadovoljstvo... Dva cilja koja često gaje međusobnu netrpeljivost.

Krivo si me razumio ili sam se ja možda krivo izrazio, deterministički kao ne podrazumijeva postojanje svijesti ili nekog inteligentnog čovjeka. Radi se o tome da su u prirodi stvari nepredvidljive čak kada i znamo formule po kojima se neki događaji odvijaju. Čak niti u tom slučaju ne možemo predvidjeti rezultat. Zašto je to tako? Zato što ne znamo početne uvijete. A njih ne možemo nikad sa potpunom sigurnosti znati iz razloga što da bi njih doznali moramo izvršiti neka mjerenja, a koliko god ta mjerenja bila točna, ona su još uvijek nedovoljno precizna. Tako da recimo razlika u tlaku koju napravi jedan leptir svojim krilima u Europi može izazvati oluju u Japanu. Da nije bilo te razlike do oluje ne bi došlo. Tako da koliko god dobar kompjutor imao možeš izračunati granice unutar kojih se nešto mora dogoditi, ali je nemoguće predvidjeti gdje će se to dogoditi unutar tih granica.

Istina je da mi ne mozemo znati sve faktore, ali to sto mi nesto ne znamo ne znaci da ono ne postoji. Ti govoris o prakticnoj predvidljivosti - naravno da je ona nemoguca, zbog uvijek-prisutne manjkavosti instrumenata kojima se sluzimo, ali, kad bi imali sve podatke (polozaj i impuls svake cestice u svemiru) i jedan svemocan kompjutor, mogli bi znati sve sto se ikad desilo i sto ce se desiti ( naravno, mi i taj kompjutor morali bi biti VAN svemira, inace bi utjecali na rezultat). Dakle, mi ne moramo ZNATI uzrok necega da bi on postojao...

kao sto vec rekoh ako vrijeme postoji kao jedno jedino vrijeme bez drugih dimenzija svemira sa nasom proslocu ili buducnosti,onda za putovanje kroz vrijeme prvo treba utvrditi kakva je materija vremena a onda tek pogledati s cime i kako se kretati kroz tu materiju,naravno ako mislite materijalne(fizicke) stvari prebacivati kroz vrijeme

Na linku koji sam dao prije stranicu-dvije moze se procitati da je skalarna teorija vezana za postavku da je vrijeme zapravo «sabijena energija»...«energija nulte tacke», o kojoj danas ima rijeci je, dakle, upravo energija vremena.

Da, slažem se sa Chakom. Vrijeme doista ne postoji.
Zapravo nemam pojma kako bi ga definirao niti što da konkretno mislim o pojmu "vrijeme".
Sati, dani, godine, tisućljeća... sve su to mjerne jedinice. Vjerojatno vrijeme niti ne postoji
u prošlom i budućem obliku pa zbog toga niti ne možemo postaviti odredište na
vremenskom pravcu koje želimo posjetiti.

Mislim da je naša slobodna volja doista slobodna i da se ne može znati što će biti. Naglasio
bi "znati" jer možemo svašta "misliti" ili pretpostaviti, no ništa ne možemo ZNATI jer ništa
nije sigurno. Razlika između ljudi i ostalih životinja je uglavnom samo u tome što ljudi
imaju slobodnu volju. Rijetko koja životinja može riješiti neki logički zadatak a da pritom
doista logički zaključuje. Sve što će napraviti, napraviti će zbog nagona i ostalih životinjskih
pomagala odnosno odmagala. Ljudi se ne drže baš i previše nekih prirodnih zakona jer smo
odlučili da ih se nećemo pridržavati. Dokaz je sve oko nas što je napravljeno ljudskom
rukom, puno smo si olakšali život sa inteligencijom s kojom dolazi i tehnologija, koja nam
olakšava stvari ali u isto vrijeme otežava ga ostalim stanovnicima planeta koji nisu ljudi i
uz to ugrožava i sam planet.

Vec smo zasli u filozofiju... Ne znam kako ko definira «slobodnu volju», ali kako ja razmisljam, dakle induktivno, «slobodna volja» bi znacilo «posljedica bez uzroka», odn. mogucnost nasumicnog djelovanja - to znaci «imati slobodu». Ali mi nikad ne djelujemo nasumicno (nadam se da je jasno da ja ovdje koristim «nasumicno», «slobodno» u njihovim strogim definicijama), ne zapravo - mada nam se nekad tako moze ciniti. Ne mogu ni smisliti primjer nasumicne odluke, jer se uvijek takvoj odluci moze prisiti razlog-dva... Mi ljudi smo tasta vrsta, i rado umisljamo da smo «izvan zakona» - ali i to «umisljanje» ima uzrok, ni ono nije «palo s neba»...

Uzmimo izvlacenje brojeva na lutriji kao primjer! Ljudi igraju lutriju i misle «slucajnost», ja gledam lutriju i kazem «matematika» - kuglice sa brojevima u bubnju se ne krecu nasumice, vec prema tacno odredjenim pravilima, zakonu inercije, zakonu odrzanja impulsa, u zavisnosti od strujanja vazduha, varijacija u struji uzrokovanim sustrujanjem oko samih loptica; zatim imamo razlike u masi, elasticnosti, obliku, trenju, itd. samih kuglica,... To je dugacka jednacina, kad bi pokupili sve, apsolutno sve podatke i povezali ih zakonima matematike i fizike - ali upravo zato sto je tako dugacka ta jednacina, dovoljno dugacka da ne mozemo ni naslutiti krajnji rezultat - mi onda govorimo o «slucajnosti», jer nam je rezultat, ne «nepredvidiv», nego «neizracunljiv»! Ako ovakav princip gledanja na stvari prenesemo i na covjeka i njegovu «slobodnu» volju, dobicemo jos duzu jednacinu nego u prethodnom slucaju, pa nam je jos manje predvidiv krajni rezultat... Nadam se da sam ovim malo pojasnio kako razmisljam - i inace - a u ovakvim stvarima i pogotovo...

Dobro si dao primjer sa ovim kuglicama. Razumijem na kakvu "slučajnost" misliš.
Loto kuglice u bubnju su u recimo - kontroliranim uvjetima tako da bi pomoću nekog super
računala, za sto godina možda bilo i moguće izračunati krajnji rezultat.

Po mom mišljenju je slučajnost sve za što se ne može znati krajnji rezultat tj. posljedica
uzroka. Ako sa 100 metara visine baciš loptu, ne možeš znati gdje će točno pasti niti će ti
ikakva matematička jednadžba u tome pomoći. Jednostavno je previše "slučajnosti" u igri,
poput promjenljivog smjera i nestalne jačine vjetra, npr.

Slobodna volja...
Možeš odabrati da li ćeš sutra otići na posao. Nitko ti to ne brani niti te sili, sam si odgovoran
za svoje postupke. Kako će na tvoju budućnost utjecati ako odeš ili ako ne odeš. Koliko sam
shvatio govoriš da nemamo izbor nego da se već zna da li ćeš otići na posao ili nećeš.

Kao i na primjeru sa kuglicama, i u slucaju odluke o odlasku na posao postoji superjednacina uzrocnosti. Dosad-formirane neuronske veze u mozgu prenose elektricne informacije tacno odredjenim putovima, u zavisnosti od toga izmedju kojih neurona postoji elektrohemijska razlika potencijala, razina neurotransmitera, kolicina kiseonika, zatim signali koji dolaze sa nervnih zavrsetaka na kozi, zlijezdama, organima... i jos 10 na 70-u ostalih faktora utjece na konacnu rezultantu, «misao» o takvoj i takvoj odluci. Kad odlucujes, ne odlucujes nasumice, jer je cjelokupni proces funkcionisanja organa (pa tako i mozga) u strogoj medjuzavisnosti od svih okolnih i unutrasnjih uslova... Ne zaboravi, «Kad odbacimo nemoguce, ono sto ostane - ma kako nevjerovatno - mora biti istina!»

@Arch kao i uvijek logika ti je besprijekorna. Ono što meni pada na pamet je to da li je misao posljedica kemijskih i drugih promjena u mozgu ili su pak te promjene u mozgu posljedica misli. Na ljudski mozak se može gledati kao i na televizor koji reproducira sliku, ali ta slika ne nastaje u njemu, već se negdje drugdje «proizvodi» i onda se signalom prenosi do našeg televizora.

Naravno kad se to prenese na čovjeka onda bi naše misli nastajale negdje izvan našeg mozga, primjerice mogle bi dolaziti iz netjelesne/duhovne sfere nas samih. Što nas opet dovodi do pitanja da li smo mi samo tjelesna bića ili i nešto više od toga

Hm... Ovo je vec posebna tema... Chak, ako vec nema nesto ovakvo, mogao bi otvoriti novu temu i premjestiti zadnjih par postova tamo... Nego, da se vratimo poslu... Nekidan sam rekao kako bi samo putovanje u proslost bilo riskantno i nepotrebno, i da bi bilo bolje da izumimo neki «vremenski prozor» kroz koji bi mogli posmatrati proslost bez da se u nju mijesamo i stvaramo paradokse... a onda sam se sjetio da taj prozor vec postoji. Pa, sve ono sto gledamo, cujemo, mirisemo nije nista drugo do slike, zvuci i mirisi proslosti. Mi zapravo nemamo «sadasnjost» jer zivimo nekoliko nanosekundi u proslosti, toliko treba recimo, svjetlosti, da iz nase neposredne okoline prenese informaciju putem ociju do mozga. Tako, da mi u stvari vec po prirodi «gledamo u proslost» i «zivimo u proslosti»! Treba jos samo skontat kako da gledamo onoliko daleko koliko hocemo i problem rijesen...

Archangel je napisao/la:

Kao i na primjeru sa kuglicama, i u slucaju odluke o odlasku na posao postoji superjednacina uzrocnosti. Dosad-formirane neuronske veze u mozgu prenose elektricne informacije tacno odredjenim putovima, u zavisnosti od toga izmedju kojih neurona postoji elektrohemijska razlika potencijala, razina neurotransmitera, kolicina kiseonika, zatim signali koji dolaze sa nervnih zavrsetaka na kozi, zlijezdama, organima... i jos 10 na 70-u ostalih faktora utjece na konacnu rezultantu, «misao» o takvoj i takvoj odluci. Kad odlucujes, ne odlucujes nasumice, jer je cjelokupni proces funkcionisanja organa (pa tako i mozga) u strogoj medjuzavisnosti od svih okolnih i unutrasnjih uslova... Ne zaboravi, «Kad odbacimo nemoguce, ono sto ostane - ma kako nevjerovatno - mora biti istina!»

Donošenje nekog zaključka ili odluke je trenutno i nema jednadžbe kojom bi
mogli unaprijed znati što će netko zaključiti ili odlučiti. Tek nakon razmatranja
situacije možemo donijeti odluku, ne prije. Također, zaključak ili odluka je
individualna stvar. Nas dvoje se možemo suočiti sa identičnim problemom i
pronaći dva potpuno različita rješenja. Zašto oboje nismo prihvatili najjednostavnije
rješenje, koje bi prema nekoj logici trebalo biti isto bez obzira tko se suočava sa
problemom. Da li je to zbog toga što je jednadžba ista za sve ali su vrijednosti drugačije?

Ne razumijem jer si ne mogu zamisliti kako bi ta super jednadžba trebala izgledati tj.
koju bi zapravo imala funkciju. Da li postoji jednadžba koja će davati rezultate
sa svaki tren našeg života a uz to isto radi za sve što postoji, ili za svaki tren postoji
svoja jednadžba koja ovisi o nekoj super jednadžbi u kojoj su vrijednosti nepromijenjive
od početka do kraja vremena?

Chakotay je napisao/la:

Što se tiče putovanja kroz vrijeme, znanstvenici koji ozbiljno razmišljaju o toj mogućnosti me uvijek razočaraju. Ne znam zašto miješaju brzinu svjetlosti sa vremenom, kao da se vrijeme kroz Svemir širi brzinom svjetlosti. Puno previše je tu nelogičnosti, a znanstvenici bi trebali biti prije sve logičari.

Stalnost brzine svjetlosti je razlog zašto postoji teorija relativnosti, dakle vrijeme jest vezano za brzinu svjetlosti. Promatrati vrijeme bez razmatranja brzine svjetlosti je isto što i promatrati vrijeme u klasičnom Newtonovskom smislu što se dokazalo da vrijedi samo uvjetno i ne vrijedi za sve slučajeve.

Blizzard je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

Što se tiče putovanja kroz vrijeme, znanstvenici koji ozbiljno razmišljaju o toj mogućnosti me uvijek razočaraju. Ne znam zašto miješaju brzinu svjetlosti sa vremenom, kao da se vrijeme kroz Svemir širi brzinom svjetlosti. Puno previše je tu nelogičnosti, a znanstvenici bi trebali biti prije sve logičari.

Stalnost brzine svjetlosti je razlog zašto postoji teorija relativnosti, dakle vrijeme jest vezano za brzinu svjetlosti. Promatrati vrijeme bez razmatranja brzine svjetlosti je isto što i promatrati vrijeme u klasičnom Newtonovskom smislu što se dokazalo da vrijedi samo uvjetno i ne vrijedi za sve slučajeve.

da kao i brzina svetlosti koja ce isto tako vrijediti uvjetno dok ne dodemo do necega sto se konstantno krece brze od svjetlosti, jer da se svijetlost ne krece kroz nase vrijeme ne bismo imali 3ook/h cca jel da ?

Kreće se kroz vrijeme...
Ne mogu to pojmiti. Mislim da se nešto ne može kretati kroz vrijeme.
Einstein je vjerojatno pogriješio, a ja sam naravno u pravu kad kažem da prostor-vrijeme nije
kao tkanina kako je on opisao. Gravitacije savija prostor vrijeme, naravno da je to tako.
Ali što ako nije? Prostor je nešto "opipljivo", nešto vidljivo ali vrijeme baš i nije. Amatersko
pitanje, ali zašto ne vidimo savijanje prostora pod utjecajem gravitacije. Znam da se nešto
slično vidi u svemiru ali ne vidi se posvuda tj. ne vidi se svugdje gdje djeluje gravitacija.

Kako Chak kaže, brzina svjetlosti ne bi trebala imati veze sa putovanjem kroz vrijeme, ne
znam što bi uopće moglo dovesti do putovanja kroz vrijeme pošto je vrijeme ipak više onako
imaginarna stvar...

Pa sve je imaginarna stvar, kako ti velis... Ne samo vrijeme, nego i prostor... Prostor nije opipljiv, samo materija je opipljiva, jer smo od nje nacinjeni, a logicno je da nesto bude u kontaktu sa samim sobom, ne? Da smo nacinjeni od vremena, onda bi nam vrijeme bilo "opipljivo". Prostor je nesto sto se pridodaje materiji, da bismo prihvatili da ona postoji.Tako smo ustrojeni. I vrijeme i prostor znamo pouzdano da postoje u nasim umovima, ali ne znamo, i ne vidim nacina da ikad saznamo, da li postoje van nas. Za nas nesto "postoji" iskljucivo kao senzualni dogadjaj, i tvrdnja "to postoji" cvrsto se oslanja na pretpostavku da su nasi senzori nepogresivi i da nam u svakom slucaju salju tacno one informacije koje nam trebaju. Opsjenarstvo, laganja, halucinacije, razni oblici histerije i kojesta - obaraju tu pretpostavku. Ako, ipak, uzmemo da smo i ja i ti u krivu i da je putovanje kroz vrijeme moguce - pri tom mislim iskjucivo na putovanje u proslost, jer kao sto sam rekao, putovanje u buducnost je MOGUCE - to putovanje bi se moglo ostvariti jedino prirodnim putem, da nabasamo na kakvu crvotocinu ili portal. Za takav dogadjaj je potrebno upotrijebiti astronomske vrijednosti energije, a jedino priroda njome raspolaze.

Skulptura je napisao/la:

Amatersko pitanje, ali zašto ne vidimo savijanje prostora pod utjecajem gravitacije.

Iz sličnog razloga zašto ne vidimo teoriju relativnosti na djelu u svakodnevnim situacijama.

@ Konoko

Vrijeme i brzina svjetlosti su na neki način povezane. A ne znam može li se reći da se išta kreće kroz vrijeme, možda da se mijenjaju konstante koje ovise o vremenu, ali stvari se gibaju kroz prostor, to dakako jasno vrijedi, samim time imamo i brzinu, promjena položaja po vremenu. Ne znam može li se reći da se nešto kreće kroz vrijeme
Ako se misli upravo na promjenu položaja kroz vrijeme, tada se sve kreće kroz vrijeme.

@Arch
Ne bi baš rekao da je prostor imaginarna stvar. Mi se nalazimo u prostoru, okupiramo
određeni prostor i sl. Prazan prostor ne možemo opipati ali je on ovdje. Krećemo se kroz
njega, živimo u njemu itd...

Ne možemo se kretati kroz vrijeme, može nam samo biti potrebno određeno vrijeme da se
pomaknemo od točke A do točke B u prostoru. Ako je vrijeme pravocrtno onda neprestano
putujemo u budućnost čak i ako se ne gibamo kroz prostor nego ga samo okupiramo.
Ako bi pak na neki način, pomoću nekog stroja mogli putovati u budućnost onda ne vidim
razlog zbog kojeg ne bi mogli putovati i u prošlost. Činjenica da bi dolazilo do paradoksa nije
dovoljna da se takvo što proglasi nemogućim...

@Blizzard
Mislio sam na gravitacijske leće. Znam da nastaju kod iznimno jake gravitacijske sile ali
u to spadaju i crne rupe. Nekako mislim da njih ima posvuda, možda čak i više nego zvijezda
koje vidimo. Čudno mi je da se crna rupa "viđa tu i tamo" ali s druge strane, zašto se onda
gravitacijske leće ne viđaju posvuda...

može mi netko konkretno definirati vrijeme?
i prostor?
i da li je tko čitao ili gledao Timeline?
ja mislim da ne bi bilo problema u vremensko-prostornom odnosu ukoliko bi netko došao u prošlost. konkretno, primjer sa djedom.


prije odlaska u prošlost pitam djeda za pokušaje ubojstva. on će mi možda reći o tipu koji je ga je bez razloga išao upucati, ubosti nožem ili sl.

znači, krenuo sam u prošlost ---->idem ubit djeda dok je bija mlad---->ukoliko izvučem pištolj na njega, on će se uvijek nekako spasiti----->probam ga izbosti nožem, on će preživjeti

konkretniji primjer?

Metsi su dobili Yankeese 1965. godine (nije istina, ovo je samo ogledni primjer).
ako bih htio promijeniti ishod koji se već dogodio, ne bih nikako uspio. Recimo, idem upucati prvog bacača Metsa. vjerojatno će mi prije utakmice oduzeti oružje. Ako budem na utakmici s pištoljem onda krenem pucati. Vjerojatno ću promašiti, ili će me publika spriječiti da pucam. u tom slučaju, danas bi znali za terorista s pištoljem koji je tada išao pucati.

moguće je i da ću pogoditi tipa, u tom slučaju danas već znamo kako je on pogođen i zamijenjen tokom utakmice drugim igračem te su metsi svejedno dobili.
događaji koji su se dogodili, dogodili su se. Ne mogu se mijenjati. To je bar moje rješenje djed problema.

Mogu pokušati, a sad hoće li ti se svidjeti...

Vrijeme je veličina pomoću koje uspoređujemo trajnost raznih događaja, definiramo trenutak u odnosu na prolaznost događaja, određujemo brzinu...

Prostor je područje zbivanja događaja koje promatramo, pretežno u 3 dimenzije prostora, a uz dimenziju vremena dobivamo čitavu sliku zbivanja na određenom području.

Dalje od toga slijedi filozofiranje.

...definiramo trenutak u odnosu na prolaznost događaja...

prolaznost događaja?
što je to?

znači, definicija vremena nema konkretnu referentnu točku. vrijeme je onda rezultat usporedbe dva događaja.
što se prostora tiče, da, mislim da je to to.

Vrijeme se mjeri jedinicama koje smo sami odredili, sekunda je definirana od strane nas, a konkretna "referentna" točka vremena se također određuje s naše strane, ovisno od kojeg trenutka želimo mjeriti neki događaj, taj početni trenutak si sami zadajemo. Vrijeme doista dobiva smisao tek kada se uspoređuju dva događaja u različitim trenucima. Inače mjerimo vrijeme ne znamo ni sami čega, a i same jedinice vremena su definirane takvom usporedbom ^^

Prolaznost događaja bi bila promjenjivost nekog prostora, u protivnom bi određeni prostor uvijek bio isti. Prolaznost događaja iliti protok vremena je razlog zašto uopće možemo koristiti i mjeriti vrijeme nekog događaja. Ne znam kako da bolje dam definiciju.