Putovanje kroz vrijeme

Mozda su mali zeleni ustvari vremenski putnici

@Tomi da moguće je da i jesu, ima teorija koje govore i o tome, tj. da to ustvari i nisu neki vanziči, nego mi tj. zemljani samo iz daleke budućnosti.

@skulptura ne može se uspoređivati brzina zvuka sa brzinom svjetlosti jer je svijetlost puno, puno brža i iz nekog razloga vrijeme sporije teče u sustavu koji se giba. To nije toliko uočljivo kod malih brzina kao što je brzina zvuka, ali pri velikim brzinama to usporenje je značajno, nije to samo teorija nego je potvrđeno u bezbroj eksperimenata. E sad što bi se desilo kad bi se neki sustav gibao brzinom svjetlosti? Da li bi vrijeme u tom sustavu stalo? Teoretski bi, no što to doista znači, da li bi promatrač u takvom svemirskom brodu imao dojam da se nalazi u svakom dijelu svemira u isto vrijeme ili bi bio «razmazan» po cijelom svemiru. Ko zna, nećemo niti saznati jer se ništa ne može gibati tako brzo zbog problema povećanja mase, ona teži beskonačnosti što se više približavamo brzini svjetlosti.

Moram pothitno prouciti brzinu svjetlosti

@ Chakotay

Jednadžba kojom sam pokušao definirati putovanje kroz vrijeme jedan je od načina, ali nemam pojma kako znanstvenici preciznije definiraju putovanje kroz vrijeme, a i da vidim jednadžbu, vjerojatno bi ju gledao ko tele

U zadanoj definiciji, slučaj kada je bt=0 je nemoguć zato jer vanjsko vrijeme dijelimo sa unutarnjim, a vanjsko vrijeme je konstanta, barem je tako zadana u definiciji. Zato bt nikako ne može biti 0.

Ali teoretski, kada bi vanjsko vrijeme bilo jednako nuli, to bi značilo da opće vrijeme koje smo uzeli u definiciju stoji, pa bi i svaka promjena ovisna o općem vremenu također bila nula. Kao što mi brzinu određujemo tako da usporedimo relativno gibanje jednog tijela na drugo s tim da si možemo zadati da je jedno tijelo naspram drugog stacionarno, pa onda određujemo brzinu kretanja drugog tijela. Tako bismo i ovdje zapravo uspoređivali 2 vremena da odredimo brzinu promjene između njih. Stoga ako stavimo da je vrijeme s kojim uspoređujemo putnikovo vrijeme jednako nuli, to je isto kao da uspoređujemo relativno gibanje neke čestice s obzirom na nešto što ne postoji.

Putovanjem brzinom svjetlosti bi značilo da je bt jednak beskonačnosti, što je zapravo nedefiniran slučaj s obzirom na to da se masa relativno povećava sa povećanjem brzine, a kod brzine svjetlosti teži ka beskonačnosti, a opet ne može jedna čestica imati veću masu od cijelog svemira u kojem se zapravo nalazi gledano sa mirujuće točke.
No, ako bi postojao način da se pobijede sve relativističke teorije i ako se postigne brzina veća od svjetlosti, to bi prema danoj definiciji putovanja kroz vrijeme bt = vt/ut značilo da tijelo putuje u budućnost, ali ne po bazi relativnosti, nego doslovno.
Ali tu je beskonačnost granični slučaj kao što je to nula sa druge strane zadane jednadžbe definicije. bt vrijeme opisuje relativistička kretanja jednog tijela s obzirom na drugo, dok su slučajevi onih pravih putovanja kroz vrijeme van graničnih slučajeva koji su pak po fizici nedostižni, ili po samoj definiciji.

Kad je bt manji od jedan, to znači da putnikovo vrijeme brže teče, pa on stari brže od onih iz vanjskog vremena.
To je isto kao kada putnik putuje velikom brzinom nekoliko godina, te se vrati na Zemlju mlađi od svog brata blizanca, samo što su se u slučaju bt < 1 uloge zamijenile, Zemlja je putovala jako brzo, a putnik je mirovao

Problem prostornog položaja

Ovo je još jedan problem koji se javlja kod teoretiziranja u vezi putovanja kroz vrijeme. Naime u filmovima, kada likovi putuju kroz vrijeme, oni se nađu na istom mjestu sa kojeg su krenuli, samo u drugom vremenu.
Ali upravo to je i problem. Naime, Zemlja, Sunce, zvijezde, galaksije... Sve je to u nekom kretanju. Zemlja se vrti oko Sunca, Sunce oko središta galaksije, galaksija oko centra mase lokalnog jata galaksija, lokalno jato oko centra mase lokalnog superjata... Zato se postavlja pitanje s obzirom na što bi se odredile koordinate mjesta gdje bi se vremenski putnik trebao pojaviti?

Ako bismo gledali neki bazni 3D sustav, dakle onaj svemirski, i ako bi se po tom sustavu vremenski putnik uvijek nalazio u istoj točki, tada bi to ukratko rečeno značilo da se mi makar 5 minutnim vraćanjem u prošlost više nećemo pojaviti na istom mjestu, okruženi poznatim objektima i ljudima, već u svemiru! A putovanjem 10 godina u prošlost mi bi se, gledano na ovaj način, pojavili negdje van sunčeva sustava. Isto vrijedi i za putovanje u budućnost.

Ako je ova teorija točna, tada to znači da mi moramo napraviti vremenski stroj koji je ujedno i svemirski brod, tako da uopće dođemo do Zemlje povratkom u prošlost ili putovanjem u budućnost. Isto tako trebali bi se nadati da se nećemo stvoriti u središtu Sunca recimo Iako bismo onda imali tako naprednu tehnologiju da bismo znali izračunati gdje bi se pojavili.

Ono što se postavlja pitanje jest s obzirom na što se pamti informacija o putniku koji putuje kroz vrijeme. Je li se zbilja radi o zamišljenim prostornim koordinatama ekspandirajućeg svemira, ili bi objekt koji putuje kroz vrijeme bio podložan djelovanju sila iz okoline, pa bi ga Zemljina gravitacija zadržala da ne ''otplovi'' u svemir, pa bi se na taj način doista pojavili na istom mjestu sa kojeg smo i krenuli, s obzirom na položaj na Zemlji.

Iz ovoga se može razgraditi novi problem putovanja kroz vrijeme kao i nove teorije, recimo da su većina NLO-a zapravo ti vremenski strojevi

Wow, bas dobro

Chakotay je napisao/la:

@skulptura ne može se uspoređivati brzina zvuka sa brzinom svjetlosti jer je svijetlost puno, puno brža i iz nekog razloga vrijeme sporije teče u sustavu koji se giba.

Da, jasno. Brzina svjetlosti je puno veća od brzine zvuka.
Spomenuo sam brzinu zvuka kao primjer.

Chakotay je napisao/la:

To nije toliko uočljivo kod malih brzina kao što je brzina zvuka, ali pri velikim brzinama to usporenje je značajno, nije to samo teorija nego je potvrđeno u bezbroj eksperimenata.

Čak mislim da sam i gledao neki dokumentarac. Doduše, mjerili su vrijeme u avionu i na zemlji sa dva jednaka uređaja. Na ovom uređaju u avionu je vrijeme kasnilo naspram onog na tlu. No to je bila neka jako jako jako malo razlika. Možda čak i manja od jedne tisućitog djela sekunde. Ako ne i manja.

Chakotay je napisao/la:

E sad što bi se desilo kad bi se neki sustav gibao brzinom svjetlosti? Da li bi vrijeme u tom sustavu stalo? Teoretski bi, no što to doista znači, da li bi promatrač u takvom svemirskom brodu imao dojam da se nalazi u svakom dijelu svemira u isto vrijeme ili bi bio «razmazan» po cijelom svemiru. Ko zna, nećemo niti saznati jer se ništa ne može gibati tako brzo zbog problema povećanja mase, ona teži beskonačnosti što se više približavamo brzini svjetlosti.

Nadam se da ćemo saznati još za našeg života. Ako je ta teorija točna. I ako se u budućnosti moguće vratiti u prošlost, onda mislim da vremenski putnici postoje. Ko zna koliko se čovječanstvo razvilo u narednih 100, 1000 ili stotinu tisuća godina.

Zamisli da je godina 100458

Sto se tice pokusa s tijekom vremena na raznim brzinama, citao sam da su to uspjeli "dokazati" sa satelitima (koji se ipak krecu brze od aviona) i atomskim satom.

Ma ovo nije bio niti neki posebno brzi avion. Običan putnički samo što se vrijeme jako precizno mjerilo. Očekivao se minijaturni pomak. Ovo sa satelitom je po mom mišljenju bio nepotrebni trošak novaca. Nisu valjda očekivali da će vrijeme kasniti cijelu sekundu.

Ustvari nije važno da li se koriste avioni ili sateliti, pomaci su vrlo mali, ali oni postoje, no kod velikih brzina tj. brzina bliskih svjetlosti te razlike su velike. Upravo to čini naš Svemir dosta čudnim, ja ne znam zašto postoji ta dilatacija vremena, možda zna netko tko se bavi fizikom npr. Omega ili netko drugi. Koji je razlog zašto je baš brzina c konstanta, zašto se ništa ne može gibati brže od nje i zašto ona iznosi baš 300 000 km/s. Ispada da kad bi se netko tijelo mase m gibalo brzinom c, da bi to iz perspektive tog tijela izgledalo kao da se giba beskonačno brzo, jer za njega vrijeme stoji, pa je zato to i ne moguće.

@Omega dobro si zaključio da kad bi se gibali kroz vrijeme morali bi se gibati i kroz prostor. No zašto je po mom mišljenju nemoguće gibati se kroz vrijeme. Ako to usporedimo sa gibanjem kroz prostor, gdje imamo točku A iz koje npr. krećemo i točku B u koju želimo doći. I točka A i točka B postoje, bez obzira gdje se mi nalazimo mi znamo da te obje točke postoje. I naravno možemo se uvijek vratiti natrag. No kod kretanja kroz vrijeme trebali bi se kretati iz trenutka A u trenutak B i onda opet natrag u trenutak A.

E sad što je to trenutak A, mi ga ne možemo nikako drugačije definirati nego kao sustav koji je uređen na neki način, npr. položaj zvijezda, planeta pa do najsitnijih čestica. U trenutku B položaj tih tijela i čestica je drugačiji. Ako je trenutak A u prošlosti on je prošao, ti planeti više nisu tamo gdje su tada bili i to više ne postoji. Ako nešto ne postoji onda ne može niti doći u taj trenutak/mjesto ili na tu koordinatu. Naravno ono što postoji je informacija o tome, no ako imamo informaciju o nečemu ne znači da i to nešto ne postoji.

Valjda kužite što želim reći

Svijetlost se giba brzinom - svjetlosti. Elektroni se gibaju istom tom brzinom.
Da li to znaci da za npr. čestice (ili što već) el. struje, vrijeme stoji? Pošto se el. struja kreće brzinom svjetlosti...

Elektroni se ne gibaju tako brzo, puno, puno sporije, no elektromagnetski val se širi brzinom svjetlosti pa se čini da se i elektroni tj. el. struja giba brzinom c. No pojedini elektron u žici kod nas prevali nekih dva do tri metra i tako 50 puta u sekundi.

Ne kužim
Prevali 2 do 3 metra u sekundi i tako 50 puta u sekundi ili?
Zar se struja u žicama ne kreće brzinom od 300 000 km/s?

Da radi se o izmjeničnoj struji pa onda elektroni tj. nosioci el. naboja mijenjaju smjer i to 50 puta u sekundi obzirom je određeno da to bude na frekvenciji od 50 Hz.

I da ne mogu se elektroni gibati brzinom c.

Sto onda s ovih "2-3 metra"?

Elektron prevali 2-3 metra i vrača se nazad, pa nakon toga opet promjeni smjer.

Dakle elektroni se nalaze u svim vodičima samo se gibaju nasumice u svim smjerovima. Kad se neki vodič spoji na napon, tada se elektroni gibaju u jednom smjeru i to gibanje čini el. struju koja obavlja neki rad, a mi to vidimo kao svjetlo, toplinu, rad električnog motora... Zamisli jedan strujni krug s baterijom, elektroni se nalaze u cijelom strujnom krugu ne samo na jednom polu baterije, kad se prekidač stavi na ON elektromagnetski val brzinom c prođe kroz cijeli struni krug i svaki od elektrona bez obzira gdje se nalazio se počne gibati u istom smjeru. Zato se čini da se i elektroni gibaju brzinom c.

Kod izmjenične struje, elektroni se ne gibaju u jednom smjeru, nego mijenjaju smjer ovisno o frekvenciji kod nas je 50Hz u SAD-u 60 Hz. Tako da pojedini elektron ne putuje od neke centrale do tvoje sobe i onda ti recimo osvijetli sobu, nego se taj elektron nalazi u žicama u tvojoj kući i pređe najviše 2 do 3 metra i to 50 puta u sekundi

Znači brzina elektrona ovisi o naponu?
Što je napon veći i brzina je veća. Znači, ako je tako, onda ta brzina od 2-3 m/s varira. Vjerojatno je kod nas veća nego u SAD-u pošto je tamo niži napon. 110V?

Da ovisi o naponu, ali nije to brzina 2-3 m/s nego 2-3 m puta 50 u sekundi. Što se amerike tiče mislim da je kod njih frekvencija 60 Hz. No nemoj me pitati formule, jer ih ne znam ipak sam ja pravnik po struci

No ne smijemo

Da je brzina svjetlosti granična, također postoje pokusi koji su provedeni na tom planu.

Jedan pokus je ubrzavanje elektrona u Van de Graffovu akceleratoru pomoću polja. Elektroni sakupe određenu kinetičku energiju gibanjem i na kraju se sudaraju sa metom. Potom se sva energija pretvara u toplinsku, pa se na taj način odredi kinetička energija elektrona. Mjeri se sa termočlankom.

Ek = 1/2 *m *v^2

To je kinetička energija.

Logički je zaključiti da bi ovisnost v^2 o kinetičkoj energiji bila linearna, to jest da bismo mjerenjima na grafu dobili pravac. Međutim za energije veće od 10^5 elektronvolti odnos između kinetičke energije i skvadrirane brzine se ne slaže. Ako brzina nije u skladu sa onim što bi logički trebala biti, gdje li je nestao zakon sačuvanja energije?
Odgovor je u relativističkoj masi. Očito relativistička masa elektrona nije konstanta s obzirom na brzinu gibanja kako je to pretpostavljeno na početku pokusa.

No da sad ne ulazimo preduboko u nešto što nije za ovu temu, pokusima je potvrđeno da pri relativističkim brzinama ne vrijedi ona banalna Newtonska fizika na koju smo naviknuli iz svakodnevnice.

@ Chakotay

Razumijem rečeno sa vremenom A i vremenom B.

Vjerojatno bi se radilo o nekoj zapamćenosti informacije kroz vrijeme, ne znam kako da to nazovem

Na pamet mi pada stvar koja je vezana uz paralelne svemire, gdje svaki trenutak razdvaja svemire, ali pritom ostaje zapamćen. I onda se mi vraćamo preko vremenskih linija u taj određeni trenutak. Ali mi onda opet poremetimo vremenske linije, ukoliko sve one dane teorije o očuvanosti vremena ne vrijede. Previše pretpostavki u svakom slučaju

Ono što se dovodi u pitanje i što se potencijalno krši jest samokonzistentnost fizikalnih veličina kroz prostor i vrijeme koje bi trebale biti jednoznačne funkcije, a što bi se poremetilo stvarnim vraćanjem u prošlost. Tu bi spadale i same naše misli. Ako se mi sada ne sjećamo što će biti 2012. godine, a u 2012. se odlučimo vratiti u ovaj trenutak sada, tada bi zbog očuvanja konzistentnosti to značilo da se mi tim putovanjem u prošlost ne sjećamo ničega iz budućnosti ukoliko se vraćamo u istu vremensku liniju iz koje smo i došli do budućnosti. Ali ako putujemo u vrijeme kada nismo niti rođeni, onda imamo problem...

Kako riješiti problem? Jedan navedeni način jest mogućnost postojanja paralelnih svemira, u svim trenucima i vremenima. Ima li netko još ideja?

... i to veliki jer ćemo prestati postojati Kažeš da se radi o informaciji koja je zapamćena kroz vrijeme, no informacija o nečemu nije to nešto. Npr. ja tebi mogu opisati tipkovnicu po kojoj sad tipkam i ti možeš imati informaciju o njoj, mogu ti čak i poslati sliku te tipkovnice, no nećeš moći ti tipkati i uz pomoć te informacije napisati post. A ja primjerice ne moram uopće vidjeti tipkovnicu, ne moram znati kakve je boje, veličine... ali ako mogu položiti prste na nju, sigurno ću moći napisati nešto...

Jednako tako mi možemo imati informaciju o nekom vremenskom razdoblju ili trenutku, možda ćemo moći čak u budućnosti u nekom holideku rekonstruirati taj događaj, ali to ipak neće stvarno.

E sad što se tiče paralelnih svemira, mislim da oni ne rješavaju taj problem, jer i tamo nisu stvari «smrznute» npr. ako smo se mi odlučili za nešto prije desetak godina, onda ono drugo za što se nismo odlučili bi bilo u tom paralelnom svemiru. E sad i u tom paralelnom svemiru bi teklo vrijeme i tamo bi se stvari mijenjale, možda sporije, možda i brže nego kod nas, jedino ako ne bi bilo sve «smrznuto» čekajući da mi dođemo u taj trenutak i onda ga ponovo pokrenemo.

Dakle,ako putujemo brzinom blizu brzine svjetlosti,vrijeme nam prolazi puno sporije nego ljudima koji normalno zive na zemlji.
i da se moze putovat brze od toga nama bi vrijeme normalno teklo, a na zemlji unazad.

Posto se sve u svemiru mice razlictim brzinama,
U odnosu na koji dio svemira bi morali ici brze od svjetlosti?
Upravo sam sam sebi odgovorio: u odnosu na zemlju.

Druga stvar je: Zemlja, suncev sustav, nasa galaksija i sve ostalo se krece, a brzina je samo odnos dva ili više tjela u svemiru.
Dakle ako bi imali dosta brz pogon i išli u našoj galaksiji u suprotnom smjeru od smjera sustava bilo bi puno lakse dstici vecu brzinu u odnosu na zemlju.
To je i dalje neizvediva opcija.


Sto se tice paradoksa necu se zamarat jer pola toga po mom misljenju nije sada bitno.


E sad sam došao i do rotirajucih singularnosti u magnetskog polja.
Dakle predpostavljam da taj stroj nema veze s pogonom kroz prostor nego stoji na jednom mjestu.
isto tako polje bi moralo ici oko cijelog stroja da nebi ostavio kuciste u drugom vremenu.
I super imaš stroj koji zapravo radi i pokrenes ga. ti si na mjestu, vijeme leti unazad , zemlja se vrti oko sunca ,sunce oko centra galaksije, galaksije se skupljaju prema sredistu svemira, a gdje je stroj, ostao tamo gdje si ga i pokrenuo.

Zemlja jednostavno nebi bila na istom mjestu ni ravno godinu kasnije a kamolli 40 godina.
Jedini nacin za to bi opet bio brzi ili warp svemirski brod koji bi bio unutar tog polja, koji bi kasnije,tj. ranije dosao do zemlje i sletio.

Eto to je moje misljenje, ali posto mi neide bas fizika idem pogledat na netu kakva je to rotirajuca singularnost pa se javim.

bros je napisao/la:

Dakle,ako putujemo brzinom blizu brzine svjetlosti,vrijeme nam prolazi puno sporije nego ljudima koji normalno zive na zemlji.
i da se moze putovat brze od toga nama bi vrijeme normalno teklo, a na zemlji unazad.

Nije baš tako, prvo ništa se ne može gibati niti brzinom svjetlosti, a kamoli brže. Razlog je taj što iz perspektive onoga tko putuje kad bi putovao brzinom svjetlosti bi izgledalo kao da putuje beskonačno brzo. Dakle njemu ne bi izgledalo da putuje 300 000 km/s nego bi mu izgledalo da putuje beskonačno brzo, jer u tom njegovom sustavu vrijeme ne bi teklo. Upravo je zato to i ne moguće postići, dakle možemo se približavati brzini svjetlosti, ali ju nikako ne možemo postići.

A sta je sa Warp brzinom...

Znam,mnogi ce reci da je to znanstvena fantastika ali zar i ovo sadasnje tehnolosko doba u kojem trenutno zivimo nebi bilo za ljude od prije recimo 100- godina(dve generacije ljudi tj. otac-sin) znanstvena fantastika.

Chakotay je napisao/la:

Nije baš tako, prvo ništa se ne može gibati niti brzinom svjetlosti, a kamoli brže. Razlog je taj što iz perspektive onoga tko putuje kad bi putovao brzinom svjetlosti bi izgledalo kao da putuje beskonačno brzo. Dakle njemu ne bi izgledalo da putuje 300 000 km/s nego bi mu izgledalo da putuje beskonačno brzo, jer u tom njegovom sustavu vrijeme ne bi teklo. Upravo je zato to i ne moguće postići, dakle možemo se približavati brzini svjetlosti, ali ju nikako ne možemo postići.

Mislim da nebi izgledalo da putuj beskonacno brzo,možda bi njemu vrijeme prolazilo normalno.i mislim da nije zato nemoguce postici brzinu svjetlosti.
Dio onog sto sam zelio reci je, zar nije moguce da u svemiru dva predmeta idu jedno prema drugom brzinom upola manjom od brzine svjetlosti?
ocito moram naucit malo o tome zasto nista nemoze brze od svjetlosti.