Putovanje kroz vrijeme

Meni nikako ne ide u glavu zašto se nešto ne bi moglo gibati brzinom većom od brzine svjetlosti. Činjenica je da je to tako ali zašto? Razumijem za apsolutnu ništicu, ali za brzinu ne bi trebalo biti nekog ograničenja.
Ako uzmemo za primjer crne rupe, brzina njihovog "usisavanja" vanjskih objekata je veća nego brzina svjetlosti. Teorija je da bi kroz crnu rupu u trenu došli na drugi kraj svemira. Meni ta teorija ne stoji. Nema mi smisla da bi nešto moglo saviti prostor i vrijeme. Što se u tom slučaju desi sa svemirom, ako je prostor savijen. Slična teorija je i tzv. warp pogon koji bi trebao izdužiti prostor iza nas a onaj ispred nas sabiti. U teoriji bi u warp pogon trebao funkcionirati na taj način i samim time objekt koji putuje pomoću warp pogona se uopće ne bi pomicao, već bi se pomicao prostor oko njega. Znači putovali bi brzinom većom od brzine svjetlosti a zapravo se uopće ne bi gibali.
No mislim da bi vrijeme i u tom trenutku prolazilo normalnom brzinom, samo što bi u jednoj sekundi prošli više svjetlosnih godina.

Nemozes ici brze od svjetlosti zato sto sto vise ubrzavas dobivas vise mase i potrebno ti je vise energije.
pri takvom putovanju imao bi i masu i utrosenu energiju cijelog svemira.
Razlog sto fotoni nemaju masu, a imaju energiju,
Pa pri povecanju brzine masa ostaje ista 0.
Zato i je najbrza cestica.


Sto se paralelnog svemira tice zasto mislis da se nebi mogle u isto vrijeme dogoditi cak i na kvantnoj razini, svaki moguc ishod s bezbroj svemira.

Singularnosti van matematike u fizici nisu upoznata područja. To su sad tek matematički modeli i teoretski izgledi u pojedinim zadanim slučajevima. U stojećoj nerotirajućoj crnoj rupi bi teoretski postojala takva singularnost, ali takva singularnost je dosta nefizikalna stvar. Tako i u magnetskim poljima.

Foton svjetlosti se, po teoriji relativnosti i što je potvrđeno pokusima, giba jednakom brzinom nezavisno o brzini gibanja promatrača. Gravitacijska sila ne usporava foton svjetlosti, već ga skreće s puta ili mijenja samu energiju fotona, te oni postaju crveniji ako se oslobađaju sa masivnijeg tijela. To je potvrđeno proučavanjem nekih bijelih patuljaka.
Kod crne rupe važnost na sve to igra gravitacijsko svinuće, no to je ionako zahtjevnije gradivo za proučiti koje još dan danas nije do kraja odgonetnuto.

Zašto nešto ne može ići brže od svjetlosti.
Provedeni su pokusi na tom području i pokazalo se da, čak ako se 2 čestice međusobno udaljavaju sa 0.9c u suprotnim smjerovima, da njihova brzina udaljavanja, prmatrano sa jedne od tih čestica, neće biti izmjerena kao 1.8c, već oko 0.99c. Pokus sa elektronima je također izveden u akceleratoru, i kako im se povećavala kinetička energija, njihova brzina nije linearno rasla, već se tek približavala vrijednosti od 3*10^5 km/sec
Pri tom procesu, masa elektrona se nije zbilja povećala, nego je to stvar formalizma.

D. Sadeh je izveo pokus sa pozitronima u kojima je pokazao da i za brzo gibajući izvor gama zrake imaju jednaku brzinu kao i za nas. E sad nisam siguran je li stvar u samoj metodi mjerenja ili je to stvarno i realno svojstvo našeg svemira.

Pri tom procesu, masa elektrona se nije zbilja povećala, nego je to stvar formalizma.


Kakvog formalizma?

Crna rupa savija svjetlost tj. "usisava" je jer niti se niti fotoni svjetlosti ne kreču dovoljnom brzinom da se otrgnu usisavanju crne rupe. Nisam neki fizičar niti matematičar. Što je 1.8c i što znači 3*10^5 km/sec?

To je ono što i mene muči, općenito u posebnoj teoriji relativnosti. Ono što sam pročitao jest da ako je išta tajanstveno u posebnoj teoriji relativnosti, onda je to konstantnost brzine svjetlosti. Sve ostalo je izvedeno na temelju toga. Recimo i dilatacija vremena.

Berkeley mechanics, Vol. 1 , strana 196:

''Vidimo da učinak usporenja vremena ne uključuje neke tajanstvene procese u unutrašnjosti atoma, nego je usporenje vremena posljedica samog postupka mjerenja.''

Za relativističku masu i formalnost, može se pročitati ovdje:

http://rasprave.fizika.org/viewtopic.php?t=549

Ni meni nije to sve jasno, jer ako je sve stvar formalnosti, zbog čega se onda zbilja pojavljuju ti efekti. Zašto Mezon iz atmosfere stigne do zemlje prije nego se raspadne ako je dilatacija vremena samo posljedica postupka mjerenja? Ta me pitanja muče u zadnje vrijeme i ne znam u čemu je točno stvar, to jest kako za zbilja glasi teorija relativnosti.

Ono što znam jest da se ta teorija svakodnevno koristi u akceleratorima čestica. Ondje koriste Lorentzove transformacije za relativne slučajeve sa istom sigurnošću kao i mi ovdje Newtonovsku fiziku. Oni svakodnevno provjeravaju teoriju relativnosti i dokazuju da sve to vrijedi. Zašto vrijedi, to ne znam. Je li sve stvar samo metode mjerenja, ili ima nešto u svojstvu svemira što tako mjerimo.

Oznaka za brzinu svjetlosti je slovo c, a ta brzina iznosi 3*10^5 km/ sec iliti 300 000 km/sec.

Dok ovak citam po vik pediji za sad mi dodje samo da
povezem brzinu kojom svjetlost putuje sa karakteristikom samog
prostora da svjetlost propusta tom određenom brzinom kao val, neovisno o mnogo sporijem kretanju izvora i promatraca.

Ako svjetlost neovisno o brzini kojom se krece izvor ide istom brzinom to bi znacilo da prostor kroz koji ide utjece na svjetlost vise nego masa, brzina ili ikakvav njutnov zakon.

i tako bi za sad dosao do zakljucka da se barem svjetlo kroz prazan prostor širi uvijek jednakom brzinom.
idem dalje citat.

Ne širi se uvijek istom brzinom. Ovisi o uvjetima u prostoru.

Upravu si, moja greška. Editao sam post.
Kroz prazan prostor.

Mislim nije uopce bitna brzina svjetla kroz nesto u prostoru, nego maksimalna brzina kojom putuje kad nista ne smeta, kroz vakum.

Niti vakuum nije prostor bez ikakve materije. On je naoko prazan jer nema zraka, ali nečega ima.
Makar ne znam čega

Omega je napisao/la:

Zašto nešto ne može ići brže od svjetlosti.
Provedeni su pokusi na tom području i pokazalo se da, čak ako se 2 čestice međusobno udaljavaju sa 0.9c u suprotnim smjerovima, da njihova brzina udaljavanja, prmatrano sa jedne od tih čestica, neće biti izmjerena kao 1.8c, već oko 0.99c. Pokus sa elektronima je također izveden u akceleratoru, i kako im se povećavala kinetička energija, njihova brzina nije linearno rasla, već se tek približavala vrijednosti od 3*10^5 km/sec
Pri tom procesu, masa elektrona se nije zbilja povećala, nego je to stvar formalizma.

D. Sadeh je izveo pokus sa pozitronima u kojima je pokazao da i za brzo gibajući izvor gama zrake imaju jednaku brzinu kao i za nas. E sad nisam siguran je li stvar u samoj metodi mjerenja ili je to stvarno i realno svojstvo našeg svemira.

wow! Ovo nema smisla!
Kako se mjeri brzina tih čestica? Jel to pouzdano? Ovo sa 0.99c mi nije jasno niti nema logike. Ako se dvije čestice udaljavaju jedna od druge, i ako svaka od njih putuje brzinom 0.9c, od kud onda 0.99c?
Kako se uopće mjeri kojom se brzinom udaljava jedna od druge?

Ima necega al opet nije bit kojom brzinom ide kroz nesto. nego da nista nemoze ici brzinom svjetlosti kroz vakum bez atoma.

U vakumu imas recimo gravitaciju.

Važno je iz koje se pozicije gleda, ako se gleda iz pozicije jedne od čestica, ona druga nikada ne može putovati brže od c, bez obzira koliko brzo se jedna udaljava od druge. One se jedna od druge mogu udaljavati brže od c, ali iz njihovih pozicija to neće tako izgledati.

Zašto? Zato što će u njihovom sustavu vrijeme sporije teći, pa iako će ono drugu tijelo prevaliti veliki put iz naše perspektive tj. razmak između dvije čestice će se povećavati za brže od c, no iz njihovih perspektiva to neće izgledati tako.

To bi ustvari značilo da bi neki svemirski brod sa ljudskom posadom mogao prijeći i tisuću svjetlosnih godina, a da posada ostari samo nekoliko dana. No izvan tog sustava vrijeme bi puno brže prolazilo i posada kad bi se vratila na zemlju bi vidjela da je prošlo nekoliko tisuća ili možda milijuna godina.

U Star treku to rješavaju da svemirski brod uđe u warp tj. savija se prostor a brod ustvari ide jako sporo, dovoljno sporo da se ne vidi ta dilatacija vremena, a obzirom da je prostor savinut smanjuje se razdaljina između točke A i B. Naravno radi se o fikciji jer je nemoguće saviti prostor.

No ne treba biti pesimističan, moguće je da ćemo jednog dana naučiti nešto više, što će nam omogućiti da putujemo brže od svjetlosti, a da ipak ne osjetimo to skraćivanje vremena.

Ako je doista nemoguće saviti prostor, na koji onda način funkcioniraju crne rupe?

Znam da je lakse samo postaviti pitanje, ali mogao si lijepo pogledat na google i onda reci:
Prostor je moguce saviti ,danas znamo da objekti velike mase zbog vrlo jakoga gravitacijskog polja zakrivljuju prostor i vrijeme, pa u takvim uvjetima više ne vrijede uobičajena pravila klasične Newtonove mehanike.

Mislim da bi puno vise stvari mogli ako bolje upoznamo odnos mase tjela i gravitacije i nacin na koji funkcionira gravitacija.

Ja to znam, ali zašto je to tako? Teleskopima su promatrani objekti u svemiru koji kruže oko ničega i potom nestanu. Pretpostavlja se da je riječ o crnim rupama. Ali kuda ti objekti odu i na koji način, to nitko ne zna. Čak ni famozni Google

Da u pravu ste, naravno da se prostor može «saviti», ali ono što sam trebao reći, da je to u Star treku malo drugačije opisano. U stvarnosti je u tom slučaju najkraći put od točke A do točke B ne pravac, nego nekakva krivulja.

Što se dešava sa materijom koja padne u crne rupe??? Ono što je zanimljivo je činjenica da ako se 3 D prostor može saviti, onda se mora savijati u nekoj četvrtoj prostornoj dimenziji što bi moglo značiti da u tom hiper prostoru postoji još 3 D prostora kao što je ovaj naš. Tko zna kakvi tamo zakoni fizike vladaju, ne mora nužno biti kao i ovdje kod nas

@ Skull

Kako se mjeri brzina čestica iz pokusa, ne znam. To treba uzeti vremena i proučavati. Niti ne znam koliko je osjetljiv detektor koji se pritom koristi. No kako je u laboratoriju izmjerena brzina svjetlosti, tako se može izmjeriti i brzina tih čestica. Nisam proučavao kako točno. Znam da se za svjetlost može koristiti brzookretajući kotač sa zubcima i kombinacija s ogledalima.

Na temelju svega, međusobna brzina čestica se transformira na drugačiji način. Uzimajući u obzir relativnost, stvarna brzina primicanja 2 objekta se može izračunati ovako:

Vx = (Vx + Vy) / 1+(Vx*Vy)/c

U slučaju 2 čestice koje se gibaju sa 0.9c, znači Vx i Vy su 0.9c, kao rezultat se dobi 0.994c.

Ako se u formulu uvrste jako male brzine, tada se može vidjeti da je razlika od onoga na što smo navikli zapravo zanemariva. Zato se pri manjim brzinama koristi Newtonovska fizika gdje se brzine jednostavno zbrajaju, dok to pri većim brzinama više nije slučaj.

To se donekle može intuitivno zamisliti pomoću spomenutog pokusa, ubrzavanjem elektrona. Pokusom je pokazano da se povećanjem energije kvadrat brzine ne povećava linearno. Tada zamislimo tako 2 čestice koje mi promatramo, i one se udaljavaju jedna od druge brzinom 0.9c svaka, i svakoj mjerimo određenu energiju.
Sa jedne od tih čestica na drugoj bi se izmjerila veća energija nego ju mi mjerimo, međutim iako bi ta energija bila puno veća, brzina bi se, sukladno s pokusom, tek približavala brzini svjetlosti.

Teoretski, međusobna brzina veća od svjetlosne bila bi moguća u ergosferi brzorotirajućih crnih rupa uz pretpostavku da povlače i prostor sa sobom. O tome i štošta u vezi crnih rupa je rečeno na istoimenoj temi na Astronomiji (LINK)

Malo smo skrenuli s teme ''Putovanje kroz vrijeme''.

Mnogo sam u zadnje vrijeme razmisljao o "putovanju kroz vrijeme" i dosao sam do nekih interesantnih zakljucaka ali ih
nebi zelio iznositi javno jer neznam kako bih ta svoja razmisljanja i zakljucke nazvao pravilnim imenom...

Kada ja,vi,obicni covjek sjednete pod drvo i izmisljate moguce scenarije kazu vam da mastate.
Kad to cini znanstvenik - nazovu to teorijom.

Ja nebih zelio da se moj trud naziva mastanjem... ....

Ljudi mogu reci da mastas, da si luđak, heretik, ali istina kad tad dođe na vidjelo.Razlika između maštanja i razmišljanja nije tvoj status, ni diploma.Maštanje je sanjanje a razmisljanje zivot.
Ako ne saljes dalje svoja otkrica,niti ih koristis, isto je kao da nisi ni razmisljao.

Teorija je analitička struktura i model čiji je cilj pojednostaviti i omogućiti shvaćanje i objašnjavanje nekih fenomena te događaja. Ona se sastoji od međusobno logički povezanih tvrdnji, a svaka tvrdnja ima već dokazanu ili logički i eksperimentalno argumentiranu i potvrđenu bazu. Takva baza dobi se logičkim promišljanjem ili eksperimentalnom potvrdom s čime postaje činjenica. Pojam teorije se počeo jako široko koristiti među pukom, netko nešto kaže i puf, to je već teorija. E nije uvijek.

Na ovoj temi radi se o znanstvenim tvrdnjama i terminima, stoga za dati teoriju u vezi putovanja kroz vrijeme potrebno je imati i znanstveno argumentirane ili potvrđene baze. Stoga, nije nužno da znanstvenici daju teorije, ali to je općenito tako zato jer oni imaju znanje matematike/fizike ili bilo koje grane s kojom se bave i od koje kreću sa formiranjem baza i tvrdnji za teoriju.

Drugi je razlog taj što ''običan'' čovjek često pogriješi i ima krivu predodžbu ili neznanje o nekim znanstvenim stvarima, pa je i sama dana teorija često sir sa milijun rupa, točnije, nije teorija.

Ali ova tema je ionako malo van znanstvenog područja, jako je otvorena za različita promišljanja i hipoteze. Na ovoj temi je više hipoteza nego teorija.

Hipoteza je, najkraće rečeno, pretpostavka, ali pretpostavka bazirana na nekim već argumentiranim stavkama ili eksperimentalnim opažanjima. Ono što mi u ovoj temi dajemo su zapravo više hipoteze nego nešto drugo. A teorije, iako neki kažu da su one još uvijek otvorene i ne potvrđene do kraja, one su svejedno čvrsto argumentirane i, kako bi seljak rekao, gotovo kao da su i same dokazi, iako to nisu. Stoga, nije ni čudo da ne može baš svatko dati teoriju.

Dakle, ono što je navedeno, da se sjedne pod drvo i izmišljaju se razni mogući scenariji, tu nema neke razlike kada to čini ''običan'' čovjek i kada to čini znanstvenik. Ona razlika koja tu postoji je prisutna između svaka 2 čovjeka, razlika u znanjima, načinima razmišljanja itd. No teorija ionako nije nešto što se izmašta, za kreirati teoriju potrebno je imati znanje, činjenice i/ili eksperimentalne dokaze/rezultate.

Zato Fantome, ti svakako reći do čega si došao. Možda to i neće biti teorija, ali će svakako zagrijati ovu temu i možda baš tvoje riječi jednog dana daju inspiraciju nekom mladom znanstveniku. Dobro, to je samo teorija

I na kraju zaboravih napisati ono zbog čega sam uopće i išao pisati post

U cijeloj ovoj stvari, najmanje je bitno je li nešto rečeno, strogo definicijski gledano, teorija, hipoteza, mišljenje, teza, sladoled ili paprikaš. Mislim da svi savršeno dobro razumijemo kada netko kaže da ima teoriju za reći, bila to teorija definicijski gledano ili ne, a to je ono što je bitno.

Zato, piši mi piši i nekaj nariši, kako bi Miki Maus rekao svojim mikoljupcima.

Usto, gore sam pisao za znanstvene teorije jer je takva tema. Teorija ima više vrsta. Recimo filozofske teorije imaju drugačije rangirane prioritete u formiranju stavki za teoriju.

Problem radijacije

Kod putovanja kroz vrijeme, uz pretpostavku da na uređaj u kojem putujemo djeluje gravitacija ili neka druga sila koja nas drži na istom mjestu na planetu da se ne pojavimo u svemiru, postoji još jedan problem, a to je problem radijacije.

To bi ukratko značilo da bi putnik u vremenskom stroju mogao percipirati vanjski svijet, gledati kako se stvari kreću unatrag, kako se vrijeme vraća, ali to bi isto tako dalo mogućnost da i sam putnik bude percipiran od nekoga. Moguće je da bi se skenerima zračenja u tom slučaju mogao otkriti vremenski stroj i putnik. Kada se nađe, pitanje je što bi se dogodilo da dođe do izravne interakcije i da se vremena pomiješaju.

Moguća interakcija stroja i okoline može dovesti do paradoksa navedenih u prvom postu ove teme.

Za sada je najvjerojatnija teorija putovanja kroz vrijeme, prolazak kroz crnu rupu. Kroz crnu rupu zato što je to, za sada, jedini način da se postigne brzina veća od brzine svjetlosti. Naravno, tu sad postoji hrpetina problema poput narušavanja integriteta trupa letjelice koja bi prolazila kroz crnu rupu, pronalaženje i put do crne rupe, povratak u sadašnjost, kontrola gdje, tj. kada ćemo izaći iz crne rupe itd...

Kako se sada čini crna rupa nema otvor na drugoj strani, to je jednosmjerna ulica Ovo što si ti opisao bi bila crvotočina, kroz vrijeme, i možda kroz prostor.

Nemojmo zaboraviti i da je crna rupa još uvijek "samo" teorija. Stephen Hawking je oprezno izjavio da ni sam nije 100% uvjeren da crna rupa zaista postoji, bez obzira kakvi modeli crne rupe su već napravljeni. Naravno, 99.9% postoji.